Nuklearka na dunavu
Spominjanje Erduta, nadomak Osijeka, kao moguće lokacije hrvatske nuklearke na Dunavu, oživljavanje je stare ideje, još iz vremena bivše države, kada su ondje, krajem sedamdesetih prošlog stoljeća, započela geofizička, geomehanička, hidrološka, hidrogeološka i seizmička ispitivanja. U razdoblju od 1979. do 1990. u studijska i terenska istraživanja, potrošeno je oko 30 milijuna američkih dolara.
Feral Tribune, Drago Hedl
Spominjanje Erduta, nadomak Osijeka, kao moguće lokacije hrvatske nuklearke (Erdut je samo nekoliko kilometara nizvodno od ušća Drave u Dunav), oživljavanje je stare ideje, još iz vremena bivše države, kada su ondje, krajem sedamdesetih prošlog stoljeća, započela brojna istraživanja. U razdoblju od 1979. do 1990. u studijska i terenska istraživanja, koja su uključivala geofizička, geomehanička, hidrološka, hidrogeološka i seizmička ispitivanja, potrošeno je oko 30 milijuna tadašnjih američkih dolara. Istraživanja su vođena na temelju preporuka Međunarodne agencije za atomsku energiju, s kojom je Jugoslavija tijesno surađivala. Rezultati koji su dobiveni, po ocjenama nezavisnih stručnjaka, pokazali su da je po svim parametrima, lokacija u Erdutu, koja se prostire uzduž riječnog otočića Tanja i zatvara četverokut omeđen desnom obalom Dunava i željezničkom prugom Osijek-Erdut, te granicom Novog Erduta i pustare Prkos, najbolja u Europi. Dakako, sa stajališta onih koji izgradnju nuklearne elektrane isključivo promatraju kao tehničko pitanje.
Nuklearna elektrana kraj Erduta trebala je imati snagu od 4000 megavata (gotovo šest puta jača od Krškog), a o kolikoj je snazi riječ, najbolje govori podatak da bi proizvodila više struje od sadašnje ukupne produkcije električne energije u Hrvatskoj!
Hrvatska elektroprivreda (HEP) odigrala je zanimljiv potez kada je Općinu Erdut u ljeto 1996. službeno izvijestila o planovima izgradnje termoelektrane na ugljen, snage 350 megavata, s mogućnošću proširenja na još jedan blok iste snage. Lokacija termoelektrane trebala je biti na istom mjestu na kojem su obavljena ispitivanja za moguću izgradnju nuklearne centrale – uz dunavsku adu Tanja, u neposrednoj blizini Erduta.
HEP je u ponudi naglasio kako bi termoelektrana koristila visokokalorični uvozni ugljen s niskim postotkom sumpora, te da bi, kad je u pitanju zaštita okoliša, bila izgrađena prema najstrožim europskim standardima. Uz to, HEP je bacio i zanimljiv mamac - termoelektrana na ugljen zaposlit će oko 300 ljudi, a eksploatacija elektrane lokalnoj zajednici donijet će brojne povoljne gospodarske prednosti. Uz značajna ulaganja u infrastrukturu, prije svega ceste, siromašna općina Erdut bi, samo na osnovu zakonom određene naknade za korištenje prostora, dobivala godišnju rentu od oko tri milijuna dolara!
U Erdutu, međutim, nisu imali razumijevanja za izgradnju termoelektrane. Čim se za tu ideju saznalo, a naročito nakon službene ponude HEP-a, osnovan je Inicijativni odbor za sprečavanje izgradnje termoelektrane na ugljen. Svojom dosta glasnom aktivnošću i snažnom medijskom kampanjom, bar za neko vrijeme, mještani su zaustavili planove o izgradnji elektrane na ugljen. Strahovali su, unatoč HEP-ovim obećanjima, da bi zagađenje sumpornim dioksidom i drugim toksičnim tvarima štetno utjecalo na razvoj poljoprivrede i vinogradaoznat.nim dioksidom i drugim toksičnim tvarima, štetno utjecalo na razvoj poljoprivrede i vinogradsrastva pop čemu je taj kraj po čemu je taj kraj poznat.
No, ponuda s izgradnjom termoelektrane na ugljen koji bi se Dunavom dovozio iz Ukrajine i Rusije, te strah od emisije sumpornog dioksida i proizvodnje ogromnih količina toksične šljake, čini se, ublažila je očekivane reakcije mještana Erduta na moguću izgradnju nuklearke. Nuklearaka je tako od dva zla ispala ono manje. Načelnik Općine Erdut Jovan Jelić, s kojim smo razgovarali ovih dana, kaže kako su mišljenja stanovnika Erduta o izgradnji nuklearke podijeljena – oni koji se protive, čine to zbog straha za budućnost poljoprivredne i vinogradarske proizvodnje; oni koji odobravaju, nadaju se mogućim radnim mjestima s obzirom da tako veliko postrojenje traži i brojnu radnu snagu.
Branko Jović, pročelnik tamošnje općinske uprave, još je izravniji: “Od svih varijanti koje se nude, uvijek bih svoj glas dao za nuklearku, jer je riječ o sofisticiranoj opremi i najsuvremenijoj tehnologiji i takva elektrana najmanja je opasnost za okoliš i koncept razvoja naše općine, čiji je cilj razvijati se kao poljoprivredno i turističko područje.” I drugi mještani Erduta s kojima smo o tome ovih dana razgovarali, priznajući da im je prva asocijacija na nuklearku Černobil, podijeljeni su oko pitanja koje će, gotovo posve sigurno, odrediti budućnost njih i njihove djece.
Jedna činjenica, međutim, a na nju upozorava i Ljiljanka Mitoš, glavna urednica Alerta, nezavisnog web tjednika za okoliš, mogla bi mještane Erduta i cijele istočne Hrvatske osloboditi strahova od nuklearke. Riječ je o blizini granice sa Srbijom, koja se, kad je u pitanju lokacija za izgradnju nuklearke kod Erduta, nalazi samo nekoliko stotina metara dalje, na lijevoj strani Dunava. Dok su Hrvatska i Srbija bile u zajedničkoj državi, to se pitanje nije postavljalo, pa ni zbog radova na ispitivanju lokacije kod Erduta nitko nije prosvjedovao.
Preuzeto s www.alertonline.org
Loading ...